Na južnoj obali poluotoka Pelješca nalazi se Viganj, mjesto bogate pomorske i turističko-ugostiteljske tradicije. Još 1936. godine u Vignju je osnovano turističko društvo, prvo na ovom dijelu Jadrana. Smješteno u prostranoj uvali zapadno od rta Sveti Liberan, na rubu plodne flišne zone. Gospodarska je osnova turizam, ribarstvo i poljodjelstvo. Sjeveroistočno od Vignja je planinarsko izletište Sveti Ilija (961 m).

Danas je prekrasan voćnjak i botanički vrt, zaklonjen od sjevernih vjetrova i okrenut prema uvijek toplom jugu. Tu uspijevaju čudesne voćke i biljke što su ih sa svojih plovidbi po svjetskim morima donijeli čuveni pelješki pomorci. U Vignju ima mnogo kuća i vila za iznajmljivanje, a turisti osobito cijene domaće proizvode, što im nude mještani. Kupače će oduševiti velika šljunčana plaža i borovi šumarci. Iznad Vignja nalaze se slikoviti zaseoci Basina, Kovačevići, Kraljevića Selo, Šapetino Selo, Podac i Dol. Na vrhu Sveti Ivan, gdje se nedaleko od puta nalazi i stara crkvica, a ispod nje ostaci topničkog položaja austrijske mornarice, završava Pelješki kanal. Povoljni su uvjeti za jedrenje, surfing, te za planinarenje.

Viganj (330 stanovnika) se nalazi 7 km zapadno od Orebića, najvećeg mjesta na poluotoku. Udaljen je samo 15. minuta brodom od grada Korčule na istoimenom otoku. Udaljenost od Dubrovnika, zasigurno najljepšeg grada u Hrvatskoj je 128 km s kojim je Viganj povezan autobusom. Na regionalnoj je prometnici koja prolazi uzduž poluotoka.

Naseljen u prapovijesno i antičko doba. Župna crkva sv. Mihovila podignuta je u doba gotike, a 1760. je dograđena. Samostan i crkvu dominikanaca sagradio je 1671. brodovlasnik Marko Krstelj. Crkva je jednobrodna građevina, na glavnom oltaru je kip Blažene Djevice Marije. U crkvi se čuva drveni gotički kip Gospe s djetetom i renesansno poprsje sveca. Uz crkvu je klaustar s jednostavnim arkadama.

Nedaleko od Vignja (10ak minuta autom) nalazi se i “Spila Nakovana” otkrivena tek 1999. godine. Arheološki nalazi oko i u spilji potječu iz vremena ranog neolitika (oko 6000 godina prije Krista) do kraja kasnog željeznog doba (1. stoljeće prije Krista). Isti su postali svjetska senzacija u stručnim krugovima, ali i u domaćoj javnosti. Radi se pretežno o keramičkom posuđu, među kojim prevladava fino posuđe za piće koje je najvećim dijelom uvezeno iz Grčke, te iz grčkih kolonija u južnoj Italiji i na srednjedalmatinskim otocima. Nalazi u spilji su koncentrirani oko osamljenog stalagmita (nedvojbeno podsjeća na falus) koji dominira prostorom glavne spiljske dvorane.